Jezici I Nacionalne Države (Bosnian)

PREVELA SA ENGLESKOG SMIRNA KULENOVIĆ

Među posljedicama zapadne hegemonije izdvaja se hijerarhizacija jezika koja određuje neke jezike kao jezike, a druge samo kao dijalekte. Iako se to čini nepovezanim, svijet podijeljen na nacionalne države izravno utiče ne samo na politički status jezika, već posebno na životne uslove njihovih govornika. Međutim, ova parcelizacija svijeta u red od otprilike 200 država—prema Ujedinjenim narodima—nije uopuošte očigledna. Ovi politički entiteti i njihova žestoka kontrola granica nije postojala tokom većine ljudske povijesti. Moderne suverene države oslanjaju se na razvoj nacionalističkih praksi koje stvaraju iluziju zajedničke prošlosti, zajedničkog identiteta i potrebe za jedinstvenim jezikom. I ipak, i dalje odbijaju postojanje jezične raznolikosti, negirajući, na više jezika, paralizirajući diskurs bilo kojeg oblika nacionalizma.

Ako uzmemo u obzir da postoji oko sedam hiljada jezika širom svijeta i samo oko 200 država, postaje očito da je vrlo malo država, ako ih uopšte ima, homogeno. Ipak, zajednice koje prihvataju neoficijelne jezike i dalje su pod državnom kontrolom. U većini slučajeva, ali konzistentnije kroz 20. i 21. stoljeće, mnoge su vlade provodile jezične politike koje su konkretno odbacivale jezike koji nisu podržavali nacionalnu državu. Iz tog razloga, jezici izvan nacionalnih službenih diskursa će i dalje protusloviti duhu službenih jezičnih praksi. Ove politike lingvicida odgovorne su za nestanak jezične raznolikosti, i danas, one nastavljaju svoj uticaj neusporedivim historijskim tempom. Indigeni jezici i bilo koji jezik koji postoji izvan okvira nacionalnih država postaju alati borbe protiv ideologije koja uređuje svjetsku politiku.

Vježba prevođenja nije strana političkom statusu jezika. To je slučaj i za jezike koji se prevode s i za one na koje se prevodi. Hegemonijski jezici oslanjaju se na širok spektar rječnika, sveobuhvatno tijelo resursa i mnoge alate koji pomažu u procesu prevođenja. Međutim, za one koji prevode s jezika bez države, ili čak jezika koji se u potpunosti opiru postojanju unutar usmenosti, prevoditelji moraju razviti različite strategije i alate za vježbu prevođenja: prevođenje neizbježno postaje kolektivna akcija, gdje naši izvori i rječnici postaju starješine naše govorne zajednice. Na primjer, prevođenje izvještaja o prirodi zahtijevat će znanje stručnjaka za šume, ali prevođenje filozofije zahtijevat će nekog upoznatog s tradicijom mišljenja. Za vas, prevodeći ove riječi, to je sve očiglednije.

Čak i mogućnost prevođenja ovisi o statusu uključenih jezika: češće je vidjeti prevođenje između hegemonijskih jezika nego između jezika bez države. Koliko bismo obogatili teorije prevođenja i njihove prakse kada bismo proširili spektar jezika s kojih prevodimo ili na koje prevodimo? Koje strategije bismo mogli primijeniti za prevođenje jezika s radikalno različitom gramatikom i jezičnim praksama? Koliko bi bogatstvo jezične raznolikosti svijet mogao uživati da se ne dešava njihovo brisanje od strane nacionalnih država? Možda upravo sada odgovaramo na ova pitanja, dok prevodimo ove riječi. ■

Smirna Kulenovic is a transdisciplinary artist, researcher, filmmaker, lecturer, and a PhD candidate at the University of Arts Berlin, Faculty of Fine Arts. She currently collaborates with MIT’s Open Documentary Lab, as well Ars Electronica Center and the Bohemian Pavilion in Venice, and works on a large-scale project for the European Capital of Culture (Salzkammergut 2024). Her international engagements include Yale School of Architecture, Yale School of Drama, Oxford, Royal Institute of Arts Stockholm, University of London, Syracuse University New York, and more. Her current PhD research titled “Witches´ Guide to Resilience: Re-enchanted Memoryscapes from Venice to Sarajevo” weaves together the resilience of indigenous knowledge, collective memories, and fragile ecosystems by co-creating a performative anarchive of the Balkans and the Venetian Lagoon. She navigates by land and sea through these entangled bodies, engaging with local healing rituals, myths, witchcraft, herbalism, piracy, alchemy, and magic. Her methods include storytelling, space occupation, performance, interspecies dialogue, film, and emerging experimental forms, each acting as a recipe for revitalization and re-imagining. Her work honors generational care and indigenous wisdom, while creating hopeful and benevolent spaces for post-traumatic societies.

Smirna Kulenović je transdisciplinarna umjetnica, istraživačica, filmska autorica, predavačica i doktorandica na Akademiji Umjetnosti u Berlinu, Fakultet likovnih umjetnosti. Trenutačno surađuje s MIT-ovim Open Documentary Labom, kao i s Ars Electronica Centrom i Bohemian Pavilion u Veneciji, te radi na velikom projektu za Europsku prijestolnicu kulture (Salzkammergut 2024.). Njezini međunarodni angažmani uključuju Yale School of Architecture, Yale School of Drama, Oxford, Kraljevski institut za umjetnost u Stockholmu, Sveučilište u Londonu, Sveučilište Syracuse u New Yorku i još mnogo toga. Njezino trenutno doktorsko istraživanje spaja otpornost autohtonog znanja, kolektivnih sjećanja i krhkih ekosistema sukreirajući performativni anarhiv Balkana i Venecijanske lagune. Ona plovi kopnom i morem kroz ta isprepletena tijela, istražujući lokalne rituale iscjeljivanja, mitove, vještičarenje, herbalizam, piratstvo, alhemiju i magiju. Njezine metode uključuju pripovijedanje, okupaciju prostora, performans, dijalog između vrsta, film i nove eksperimentalne forme, od kojih svaka djeluje kao recept za revitalizaciju i imaginaciju. Njezin rad odaje počast generacijskoj brizi i autohtonoj mudrosti, istovremeno stvarajući nadu i nove recepte preživljavanja za posttraumatska društva.